Sudbina je tako htjela:)
O komu, o čemu, o mojim kućnim ljubimcima:)
Povijest im je bila slatka ali kratka! Ja stvarno volim životinje, hoćete li krenuti od štakora pa prema mačkama, oli od svinja (pošto su sad aktualne) pa prema konjima. Volim ih maziti, paziti, šetati, vozati, oblačiti (nemojte da mi se sad javi neki zaštitnik životinja), itd. Ali kobna im je sudbina čim koraknu u moj dom! Možda je u pitanju moja “mala” nepažnja ili pak neka loša vibra?…hm, bilo kako bilo upoznajte ih:)
Krenimo prvo od moje dražesne bakice kod koje je počelo moje “zbližavanje” s nesretnim životinjicama!
Kad sam naučila hodati prvi teror vršila sam nad nedužnim vrapcima, a mislim kad mi roditelji nisu htjeli kupiti papigu jednostavno sam u krletku zatvarala bespomoćne ptice. Životni vijek im je bio koja dva, tri dana, usprkos naravno hranjenju:)
Nakon njega na red dolaze mačke. Ajme što sam njih obožavala, ali također mi nitko nije objasnio da to nisu igračke i da ih ne stišćem previše, ja sam ih nažalost previše gnjavila, nosila, “dragala”, tako da su nakon mjesec dana lagano “izdahnule”. Još i danas osjećam grižnju savjesti, ali često se pitam: “Pa možda je razlog bila neka jakoooo teška bolest i sl.”
Iza dragim mi mica dolazi jednooki jack, oujea:))) To je jedna papiga koju je moja baka nedavno otpustila jer ( u tome je podržavam) nije htjela naučiti pričati, a i bila je onako malo priglupa i plus sve to bez jednog oka, naravno od tu i taj naziv.
Sada slijede moji kućni ljubimci: Prva unesrećena žrtva bijaše zlatna ribica. Nakon što sam je dobila moj dragi otac je čistio njezin “zlatni” akvarij i naravno ne želeći je staviti u posudu sa strane uzeo je mali akvarij i počeo izljevati vodu u wc, a u mlazu vode iskočila je i moja ribica. Samo se nadam da je našla put slobode!
Kad evo ti ubrzo i zamjene. Ma što,što?!! Hrvatski ovčar glavom i bradom! Tog psa smo naprosto svi obožavali, zvala se Nera. Čak je dugo i opstala, hihihi, no jednog lijepog sunčanog dana iz obližnje šumice doletila je bijesna lija i poklala se s mojim psićem! Što smo drugo mogli napraviti nego je ubiti, nažalost na sebi je sadržavala tragove lijine sline:(
Oh, oh tko nam to novi stiže?! Dvije male mačkice. Sivko i bezimena, razigrane, pune života, još nesvjesne opasnosti koja ih čeka! Kao prvo upoznajmo ljubimce mojih susjeda, tri krvoločna psa, ma ništa strašno, uđeš im u dvorište i samo te malo rastrgaju! Da, da tako su završile i moje dvije ljubimice, preskakale ogradu pa ih čapilo!
I nadam se na mom popisu zadnja neočekivano poginula životinja je moja još jedna ribica imenom Išmael. Dobila sam nju i Anđu (zlatnu ribicu) na poklon od drage mi prijateljice za osamnaesti ročkas. Živjela je bajno, uživala u dobrom društvu i hrani, ali se ubrzo i predala…mislim da joj je naštetio klor iz vode, ali bože mili šta je tu je!
Moram priznat da sam jako ponosna na Anđu, jer preživljava sve vremenske uvjete i nadilazi sve neznane joj prepreke! Ma poživila ti meni još mnogo, mnogo godina!:))))
Pozdravljam vas moji ljubitelji životinja!:)
Posted on May 6th, 2009 by gica
Filed under: Uncategorized | 15 Comments »
